Povodom 800-te obljetnice prvog spominjanja imena Okića, ipred crkve Sv. Marije Okićke održano je svečano misno slavlje koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Tom prigodom održao je propovijed koju prenosimo.
"Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
Nešto mora doći zajedno: mora doći zajedno Bog i duša; Bog i Čovjek. U zajedništvu s Bogom čovjek postaje čovjek. U punini svoje savjesti koja se opredjeljuje za istinu, dobrotu, pravednost i ljubav, to je što konačno ispunja čovjeka za puninu čovječnosti. Ako nema čovječnosti, što onda imamo? Imamo rat. Što je ovaj rat? On je došao iz nečovječnosti, iz mržnje; ne samo iz pohlepe da se osvoji tuđe, da se tuđe otme i prisvoji, da se proširi svoj teritorij, nego još iz dubljeg izvora, a to je mržnja. Zato ta mržnja tako bjesomučno razara i rastjerava mirna hrvatska sela; bjesomučno razara i veći dio hrvatskih gradova. To je mržnja: razoriti bolnice, crkve, tvornice; ostaviti tisuće i tisuće radnika bez kruha: to je mržnja! Razoriti stanove, spaliti kuće to je mržnja! Zašto? Što to manjka u čovjeku?
Braćo i sestre, zlo je prisutno u čovjeku, i zato iz ljudskog srca, kaže Isus, izviru sva zla. Zato je Isus Krist došao na svijet; uprisutnio se u povijest, rođen kao dijete od Blažene Djevice Marije u betlehemskoj noći da spasi čovjeka, da ga u njemu oslobodi i da ga nauči najveće znanje i najveću mudrost, a to je zapovijed ljubavi. Ako nema ljubavi, onda ostaje mržnja. Ako ostaje mržnja, ostaje nepravda; i laž; i nasilje. To je to trojstvo: laž, mržnja i ubojstvo.
I prije 800 godina bio je čovjek ugrožen od čovjeka. I to je bilo vrijeme nasilja, ali moramo priznati da je to vrijeme bilo i vrijeme kršćanske civilizacije i kao takvo usmjeravalo savjesti. Čovjek ipak još nije sazreo da ne napada druge i da živi u miru, te da sloboda bude zajamčena svima, svakom čovjeku. Čovjek se ne "popravlja" sam po sebi. Unatoč elektronici, putu na Mjesec, televiziji i radiju, općenitom tehničkom zamahu, još se toliko zločina počinja među ljudima, a razaranja su još strašnija jer sada čovjek posjeduje razaralačku tehniku, pa tako živimo u civilizaciji mržnje, oružja i rata. Do toga ne bi došlo da čovjek nije moralno pao i da nije odbacio izvor života koji je objavljen u uskrsnuću.
I reče Isus: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Dakle, ako ljubiš samoga sebe, i sebi želiš dobro, i sebi želiš mir, onda to moraš željeti i drugome. Ne možeš sebi željeti mir, a milijune drugih stjerati u podrume i pod bombe! Ne možeš sebi željeti miran rad, a tisuće radnika ostaviti bez posla kad im razoriš tvornice! Ne možeš sebi željeti sigurnost, a u nesigurnost baciti čitave gradove i sela svojim bombama i granatama! Ljubav prema bližnjemu je jednako temeljni zakon kao i ljubav prema Bogu. Ako nema ljubavi prema Bogu, nema ni potpune, do kraja nesebične ljubavi prema bližnjemu. Bez ljubavi čovjek u sebi izraste u monstruma koji će svom interesu žrtvovati mnoštva.
Zato je naš zakon ljubav. Propovijedamo i našim braniteljima ljubav. Oni ne brane domovinu iz mržnje. Ne smiju mrziti! Oni ne brane domovinu s osjećajem osvete. Oni brane domovinu iz ljubavi. Svoj život ulažu iz ljubavi prema domovini, svom domu, obitelji. Zato pozivamo naše branitelje, naše ljude da ne padnu u napast mržnje, u napast osvete, da ne vraćaju zlo za zlo, nego da budu pobjednici koji zlo pobjeđuju pravednošću, dobrotom, mirom. Neka mi bude dopušteno da ponovim ono što sam govorio pred tisućama hodočasnika na blagdan Velike Gospe u Mariji Bistrici 1991. godine, a to sam kazao i u Petrinji na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1991., kratko vrijeme prije nego što je pala Petrinja, jer je već onda terorizam planuo u rat! Već se onda moglo predviđati nesreće, razaranja, smrt. Što sam poručio onda, ponovit ću sada:
Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja! Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira, a ne rata!
Mi vjerujemo u Boga. Zato vjerujemo i u ljubav da je ona tako jaka da može ljubiti i svoga neprijatelja. I mi ljubimo! Mi ljubimo svoje neprijatelje. Neka oni ne misle, ako pokušaju opravdati rat time da brane svoj srpski narod, da mi ne ljubimo srpski narod. Mi ga ljubimo više nego oni. Kad bi ga oni ljubili, ne bi ga opteretili odgovornošću jednoga nasilnog rata. Želimo pripadati Kraljevstvu Božjem; želimo nositi u sebi Kraljevstvo Božje, zato vjerujemo u pobjedu ljubavi. To uvijek naglašavamo. Mi moramo biti nepobjedivi: nepobjedivi u vjeri, nepobjedivi u nadi i nepobjedivi u ljubavi. To je Kraljevstvo Božje. Stoga u ovom strašnom ratu, u kojem se razlila mračna mržnja, ljubav će slaviti slavlje.
Ako treba izvršiti pravdu, onda u pravnoj državi postoje pravedni sudovi, koji moraju svakom pojedincu - ne zajednici, ne jednom narodu - dokazati da je kriv, da je zlo učinio. Ali nitko, baš nitko nema prava sam uzimati pravdu u ruke i suditi jer bi to bilo vršenje nepravde, vršenje nasilja. Pozivam sve hrvatske katoličke obitelji na svakodnevnu molitvu da u nametnutom nam ratu pobijedi istina i pravda, jer vjera je potrebna da bi se ostvario život i da bi se ostvario mir.
Zahvalan našim braniteljima i našoj policiji za tu zaštitu čovjeka i njegovih prava, sve povjeravam zaštiti Božjoj po zagovoru Bezgrešne Bogorodice, da ona moli za nas da nam Isus Krist, Knez Mira, udijeli konačan, siguran i pravedan mir u lijepoj našoj domovini!"
