ŽIVOTINJSKI SVIJET NA OKIĆKOM PODRUČJU
Od životinja po stijenama Okića plaze zidne gušterice (martinčeki, Podarcis muralis) i otrovni poskok (Vipera ammodytes) prepoznatljiv po roščiću na vrhu glave, a tu su češći veliki bezopasni gušter zelembać (Lacerta viridis) i najduža zmija ovog kraja guž (Elaphe longissima). Uz stijene nalazimo i mediteranskog puža (Pomatias elegans) koji za suše svoju kućicu zatvara posebnim poklopčićem. Teško je utvrditi živi li tu još vrtni puh (Eliomys quercinus), osobita vrsta zapadnomediteranskog puha smeđih leđa s crnim "naočalama" i tanjim repom na vrhu kojeg je crno-bijela kita. Za ovu se vrstu zna da naglo nestaje iz srednje Europe. Okić povremeno posjeti i par gavrana (Corvus corax) koji prave gnijezdo u susjednim šumama. U crnograbovoj šumi uz brojne druge pjevice pojavljuju se i grmuša pjevica (Sylvia communis), strnadica cikavica (Emberiza cia) i juričica(Acanthis cannabina).
Od vodozemaca u kitnjakovom pojasu susretnu se krastača (Bufo bufo), daždevnjak (Salamandra salamandra) i smeđa šumska žaba (Rana dalmatina), a od gmazova sljepić (Anguis fragilis) i neotrovna zmija smukulja (Coronella austriaca) koju ljudi često zbog njezinih šara zamijene za riđovku. Od sitnih, ali krvoločnih rovki najsitnija je hrčica (Sorex minutus), strah i trepet za sve životinje na tlu do veličine miša. Teška je samo 3 grama.
Pod zemljom podzemne hodnike-labirinte kopa krt (Talpa europaea), koji u njima hvata gujavice i ličinke raznih kornjaša, naročito hrušta (Melolontha melolontha). Uz živice i u šikari danju se skrivaju ježevi (Erinaceus concolor). Ljeti u grmlju posebno kuglasto gnijezdo gradi najmanji europski puh lješnikar (Muscardinus avellanarius). Vjeverica (Sciurus vulgaris) je rijetka. Od lovne divljači tu su najbrojniji fazani (Phasianus colchicus), zečevi (Lepus europaeus), lisice (Vulpes vulpes) i srne (Capreolus capreolus). Jazavac (Meles meles), koji često za svoja podzemna naselja prepravlja lisičje jame, rjeđe nastrada od lovaca, kao i kuna bjelica (Matres foina). Nekad je po poljima bilo i mnogo više trčki (Coturnir coturnix).
Uz šumske ptice uobičajene za naše krajeve kao što su zeba (Fringilla coelebs), kos (Turdus merula), velika sjenica (Parus major), zviždak (Phylloscopus collybita), brgljez (Sitta europaea), veliki djetlić (Picodes major), šojka (Garullus glandarius ), kukavica (Cuculus canorus) i šumska sova (Strix aluco), u hrastovim i kestenovim šumama nalazimo neke koje su za njih specifične. To su slavuj (Erithacus megarhynchos), mali djetlić (Picoides minor), vuga (Oriolus oriolus), dugokljuni puzavac (Certhia brachydactyla), te obična i bjelovrata muharica (Muscicapa striata i Ficedulla albicollis). U neposrednoj blizini Okića zabilježena je za ove krajeve rijetka siva grmuša (Sylvia borin).
Uz rubove šuma i na livadama žive poljska ševa (Alauda arvensis), svračak (Lanius collurio), žutarica (Serinus serinus), zelendur (Carduelis chloris), češljugar (Carduelis carduelis) i žuta strnadica (Emberiza citrinella). Uz kuće i vrtove zadržavaju se vrapci (Passer domesticus i P. montanus), grlica gugutka (Streptopelia decaocto), lastavica (Hirundo rustica), piljak (Delichon urbica), mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros), čavka (Coleus monedula), svraka (Pica pica), siva vrana (Corvus corone corvix) i ćuk (Athene noctua). Uz sađenu crnogoricu javlja se i jelova sjenica (Parus ater). Kokoši krade jastreb (Accipiter gentilis), a poljske miševe i voluharice tamani zaštićeni škanjac (Buteo buteo), koji često nastrada od lovaca zbog svoje sličnosti s jastrebom.
U brojnim potocima (Konšćici, Molvici, Brebernici, Okićnici, Gonjevi i drugima) uz ribe pijora (Phoxinus phoxinus), peša (Cottus gobio) i klena (Leuciscus cephalus) svako proljeće na mrijestu nađemo paklare, primitivne kralješnjake zmijolika tijela (slične jeguljama) koji umjesto čeljusti imaju posebnu prijanjalku. Tu uz vodenkosa (Cinclus cinclus) možemo ponekad vidjeti kako rone u potrazi za vodenim kukcima vodenrovke (Neomys fodiens i N. anomalus), a još je čest i vodeni voluhar (Arvicola terrestris). U rukavcima i barama žive barska kornjača (žaba-korjača, Emys orbicularis) i bjelouška (Natrix natrix). Uz potoke gnijezde se i pastirice (Motacilla cinerea i M. alba), a na johama i batokljun (Coccothraustes coccothraustes).
U mlakama na šumskim stazama i putevima često se ljeti glasaju sitne žabice mukači (Bombina variegata) koje u opasnosti pokazuju svoju intenzivnu žutu boju trbuha, upozoravajući da su pune otrovnih kožnih žlijezda poput daždevnjaka. U vodama se kriju čak tri vrste vodenjaka: planinski (Triturus alpestris), veliki istočnoalpski (T. carnifex) i osobita ilirska podvrsta malog vodenjaka (T. vulgaris meridionalis). Uz šumske glodavce, šumskog miša (Apodemus flavicollis) i riđu voluharicu (Clethrionomys glareolus), te šumsku rovku (Sorex araneus) u sumrak i po noći po tlu tu traže hranu istočnoalpsko-zapadnodinarski voluharić (Pitymys liechtensteini) i crna planinska rovka (Sorex alpinus). Šumski miš i riđa voluharica prenositelji su hemoragične groznice, a krpelj (klop) koji odrasta u gnijezdima ovih sitnih šumskih stanovnika može biti i prenositelj borelioze.
U godinama kada rodi bukvica čest je i jestivi veliki puh (Myoxus glis), a od zvijeri u bukovim šumama češća je nego drugdje u okićkom kraju kuna zlatica (Martes martes). Posljednjih godina mogući su i iznenađujući susreti s risom (Lynx lynx) i divokozom (Rupicapra rupicapra), koji čak dovde znaju zalutati iz nedalekog slovenskog Kočevskog roga. Od ptica koje su karakteristične za bukove šume, ovdje su zabilježene crnoglava grmuša (Sylvia atricapilla), crvendać (Erithacus rubecula), crnoglava sjenica (Parus palustris), kratkokljuni puzavac (Certhia familiaris), drozd cikelj (Turdus philomelos), siva žuna (Picus canus), a povremeno i lještarka (Bonasia bonasia).
Nizinski dio okićkog kraja proteže se između potoka Okićnice i Brebernice do šume Okićkog luga. To je poplavno područje hrasta lužnjaka (Quercus robur) i crne johe (Alnus nigra), gdje je na bivšem Zwillingovom ribnjačarstvu, danas ribnjacima Crna Mlaka, proglašen specijalni ornitološki rezerat. Na ribnjacima, tršćaku, močvarnim livadama i lužnjakovim šumama uz orla štekavca (Haliaeetus albicilla)i orla klokotaša (Aquila pomarina) tu se gnijezdi čak 60 do 80 pari patke njorke (Aythya nyroca). Crna Mlaka je jedno od najvažnijih europskih odmorišta te patke. U proljeće i jesen tu se pri seobama odmara od 3000 do 5000 primjeraka njorki!
Od gnjezdarica vrijedno je spomenuti još i bukavca nebogleda (Botaurus stellaris), čapljicu voljak (Ixobrychus minutus), crnu rodu (Ciconia nigra), škanjca osaša (Pernis apivorus), crnu lunju (Milvus migrans), prdavca (Crex crex), te trstenjake (Acrocephalus spp.). Uz ribnjake hranu traži tvor (Mustela putorius), ali i zerdav (Mustela erminea), te divlja mačka (Felis silvestris). Svoje utočište ovdje je našla i vidra (Lutra lutra), jedan od najugroženijih sisavaca Europe. Tu su uz srne češći jelen (Cervus elaphus) i divlja svinja (Sus scropha).
Od glodavaca u močvarnoj šumi i tršćacima brojni su prugasti miševi (Apodemus agrarius), a po močvarnim livadama i među busenastim šašem livadne voluharice (Microtus agrestis). Glodavci ovih poplavnih šuma stalni su rezervoar tularemije, a gotovo 20% ih je zaraženo leptospirama koje izazivaju neugodna bubrežna oboljenja. Od obje ove bolesti mogu oboljeti nepažljivi posjetitelji tih šuma koji ne paze na svoju osobnu higijenu.
Uz crvenog mukača (Bombina bombina), jestive žabe kreketače (Rana esculenta) i gatalinku (Hyla arborea) tu živi i osobita vrsta žabe. Svako proljeće oko Josipova dijelovi močvarne šume postanu plavi od modrača, mužjaka močvarne žabe (Rana arvalis wolterstorffi), endema Panonske nizine, posebno brojne u Pokupskom bazenu i srednjoj Posavini. Vodozemce i glodavce tamane bjelouška (Natrix natrix) i otrovnica riđovka (Vipera berus).
U ribnjacima i kanalima uz njih ribu lovi zmija ribarica (Natrix tessellata). Čest je i bizamski štakor (Ondatra zibethica). Noću u trsci i uz rubove šume love kukce razni šišmiši, od kojih su za ovo područje do sada zabilježeni smeđi dugoušan (Plecotus austriacus), rani večernjak (Nyctauls noctula) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum). U Zwillingovom drvenom dvorcu "Ribogradu" imaju šimiši svoju ljetnu koloniju.
