KAPELA NA OKIĆU
Kapela je najmanji od triju zasebnih volumena okićkog arhitektonskog sklopa. Sagrađena je na preostalom dijelu izdvojenog stjenovitog hrpta što je odredilo njezinu nepravilnu orijentaciju sjeveroistok - jugozapad. Ukupna duljina kapele je 11,50 m što je čini neočekivano velikom za jedan tako mali plemićki grad, uostalom samo kod velikih plemićkih gradova kapela je zasebna građevina, pa je čak i kod onih najvećih smještena u dijelu palasa, branič-kule ili češće ulazne kule, ali se isto tako pojavljuje tek kao mali oltarni istak unutar jedne od dvorana palasa.
Na lađu koja ima oblik nepravilnog izduženog pravokutnika nastavlja se svetište koje je nešto pliće od polukružnog. Dok su zidovi lađe debljine 82 - 84 cm, zid svetišta je debljine samo 70 cm. Možda su zato zidovi lađe i sačuvani u većoj visini, jugozapadni u visini 350 - 380 cm, a najviši je sjeveroistočni sa zabatom iznad trijumfalnog luka koji je visok 510 cm. Zbog strmine brijega, sjeverozapadni lađni zid s vanjske strane je visok 690 cm, dok je polukružni zid svetišta s unutarnje strane sačuvan po sredini samo u visini jednog kamena, s vanjske strane njegova visina je 160 - 300 cm.
U kapelu se ulazi kroz vrata u jugoistočnom lađnom zidu, a njenu unutrašnjost, osim prozora u sjeveroistočnom zidu, vjerojatno je osvjetljavao manji prozor polukružne apside. Nema traga izvornom oblikovanju prozora i vrata kapele.
Već nas struktura i debljina zidova okićke kapele upućuje da vrijeme njezine gradnje stavimo u romaničko razdoblje. Ako zanemarimo malu tlocrtnu nepravilnost lađe, koja je rezultat teškoća određivanja smjera gradnje kod ovako velikog pada terena, utvrdit ćemo veliku proporcijsku pravilnost njezina tlocrta. Pomanjkanje detalja s jasnim stilskim obilježjima koji bi nam omogućili točniju dataciju vremena gradnje kapele, nadoknađuje nam djelomično zakonitost njenih proporcija, prema kojima bi izgradnju kapele morali staviti na sam kraj romaničkog razdoblja u vrijeme prije tatarske provale.
Više od osam punih stoljeća prošlo je od vremena kada je pečujski biskup Kalan diktirao u pero svom notaru odluku kojom poklanja zagrebačkom biskupu Dioniziju i njegovim nasljednicima desetinu vina i žita "in diverses locis: Krapina, Okich et Podgorja". On tu odluku ne donosi povodom njegove gradnje ili izgradnje, Okić je stariji od te davne 1193. godine, ali će tek neka buduća istraživanja moći odgovoriti na pitanje koliko je star Okić. No i ovako su dijelovi okićkih struktura najstariji ne samo među plemićkim gradovima kontinentalne Hrvatske, nego su one možda općenito najstarije na ovom prostoru što im daje izuzetnu važnost.
I dok su mnogi drugi, pa i znatno mlađi gradovi od Okića, izgubili svoju bitku s vremenom, okićki zidovi pokazuju iznenađujuću snagu. Ni izloženost svim vjetrovima, ni agresivnost šume koja uvijek nastoji osvojiti još neosvojeno, ni ljudska ruka koja sve ruši ne razumijevajući pritom vrijednosti djela ruku svojih predaka, čak ni smještaj na jednom tektonski vrlo aktivnom rasjedu, nisu ga do sada savladali. Žilavo se bori, povremeno gubeći neke manje bitke, pri čemu se poneki zid dijelom uruši. Iscjedne vode ispiru mu temelje potkopavajući ga tako odozdo, kiša i snijeg obrušavaju se na njega odozgo, led ga nastoji razbiti iznutra, a snažni vjetrovi koji sa svih strana pritišću mu zidove, zabijaju sjemenke šumskog raslinja u njegove svakim danom sve veće reške, pomažući im na taj način da lakše svoje korijenje što dublje uvuku u čvrste kamene zidove postupno ih pritom mrveći, ali Okić usprkos svemu tome i dalje stoji.
Ako se odlučite na veći napor i da s vanjske strane obiđete njegove zidove, verući se s jedne na drugu stranu, uočit će te koliko je blizu kraj ovoj borbi. Ne treba reći tko će na kraju biti gubitnik. Potrebno je što prije, ne samo izraditi program svih potrebnih radova, nego stvoriti uvjete da se takav kvalitetan program u jednom razumnom vremenu i ostvari. Do tada će se jastrebovi i dalje mirno odmarati na vrhovima njegovih zidova tražeći svoju žrtvu, samo da na kraju ipak ne bude žrtva ovaj stari hrvatski plemićki grad, svakako jedan od najstarijih i najvrednijih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
