STAMBENI DIO GRADA OKIĆA
Nakon što smo prošli donji dio grada koji ima funkciju podgrađa i glavne stražarnice, u svom uspinjanju prema gradu prvo ćemo doći do zaobljenog zida za koji će možda poneki posjetitelji zaključiti da su ostaci okrugle kule, a stvarno se radi o vodospremnici. Nastavljajući dalje, put će nas dovesti prvo do kapele gdje oštro zaokreće lijevo, te nas uvodi u grad na onome mjestu na kojem su otprilike nekada bila gradska vrata.
Kao što je to uvijek slučaj kod srednjovjekovnih gorskih gradova, Okić zauzima cijeli prostor glavice brijega iz čije konfiguracije proizlazi njegov izrazito izduženi tlocrtni oblik. U zapadnom, razmjerno uskom i tlocrtno pravilnom dijelu bio je palas. Imao je oblik izduženog zašiljenog pravokutnika koji sa zapadne strane zatvaraju dva kraća zida pod kutom od 125 stupnjeva dajući tako ovom najmarkantnijem i najvažnijem dijelu grada peterokutni oblik. Vanjski su zidovi palasa debeli 230 cm (mjereno u prizemlju), dok je istočni unutarnji zid debeo samo 105 cm. Zidovi palasa nastavljaju se dalje prema istoku, sjeverni zid u blagome luku zaokreće prema jugoistoku, dok se južni zid nakon spoja s pregradnim zidom kratko pravocrtno nastavlja, da bi zatim pod kutom od 137 stupnjeva skrenuo prema jugoistoku, dajući tako istočnom dijelu grada izduženi ljevkasti oblik. Dok se na sjeverni zid s istočne strane nastavlja gradska kapela, južni zid s iste strane završava vodospremnicom.
Time nam ostaje nedefiniran istočni pročeljni zid grada. Samim time što je čelni, dakle okrenut mogućem napadaču, trebali bi ovdje očekivati zid najveće čvrstoće i debljine. Danas takvom zidu nema traga što svakako začuđuje s obzirom na odlično sačuvane ostale zidove. Na mjestu gdje bi očekivali istočni obrambeni zid i u njemu gradska vrata, vidljiv je samo kratak potez zida debljine svega 70 cm koji pripada zgradi prigrađenoj uz sjeverni zid.
I ovdje moramo uočiti još jednu posebnost Okića. Konačni će odgovor dati neka buduća istraživanja, ali po svemu sudeći, istočnog zida kakvog bi očekivali nije ni bilo. Oblik terena, ljevkasto sužavanje koje postupno napadača uvodi u unutrašnjost grada, izuzetan položaj vodospremnice čiji su najviši dijelovi morali imati i zadaću kontrole te obrane ulaza u grad, sve to upućuje na zaključak da na ovom mjestu nije bilo jakog obrambenog zida sa snažno utvrđenim gradskim vratima.
Promatrajući strukture zidova uočit ćemo nekoliko razvojnih faza od kojih najmanje tri najstarije pripadaju romaničkom predtatarskom razdoblju okićke prošlosti. Romanički se zidovi razlikuju od mlađih prije svega debljinom 80 - 84 cm, jedino se sjeverni zid pri vrhu sužava na samo 60 cm, a očuvani su i vidljivi s vanjske strane u cijeloj svojoj izvornoj visini koja odgovara visini prizemlja i kata palasa. U unutrašnjosti se razabiru samo mlađe, posttatarske strukture zidova. Romaničke starije strukture zidova vidljive su na cijelom vanjskom potezu južnog zida, a na sjevernom zidu samo na njegovom zapadnom dijelu, na temelju čega se može zaključiti da je grad u romaničkoj fazi imao uglavnom isti tlocrtni oblik.
Slojevitost romaničkih struktura najbolje se uočava na jugozapadnom uglu palasa gdje se na udaljenosti od 250 cm od njega u zidu vidi reška koja je ostatak ugla starije romaničke faze palasa. Grad je kasnije, još uvijek u predtatarskom romaničkom razdoblju, produžen za spomenutih 250 cm, pri čemu je zapadni zid ostao ravan, a šiljati oblik mu je dozidan u trećoj romaničkoj fazi. Slojevitost romaničkih zidova jasno se uočava i na istočnom dijelu južnog zida, posebno na mjestu njegova loma.
Romaničke su strukture građene tek malo pritesanim kamenjem bez jasnog isticanja redova. Pri vrhu zidovi su imali drveni serklaž, kako se to dobro vidi u presjeku urušenja južnog zida. Sa sjeverne strane palasa, gdje se dijelom urušio romanički zid, u pogledu na mlađi nadozid, vidljiv je otisak drvene nazidnice i poprečnih greda. Teško je reći gledajući odozdo je li to otisak drvene konstrukcije krovišta, odnosno stropnih greda ili možda nešto drugo.
Od romaničke faze palasa ostao je sačuvan u cijeloj visini potez južnog i zapadnog zida, te otisak i dijelovi sjevernog zida, što nam omogućuje razmjerno jasno sagledavanje njegovog izvornog oblika. Unutarnji istočni zid palasa romaničke faze srušen je tijekom opsežne rekonstrukcije grada koja je uslijedila neposredno nakon tatarske provale. Romanički zidovi palasa bili su minimalno rastvoreni prema van. Moramo uvijek u ovakvim slučajevima pretpostaviti jače otvaranje zidova prema jugu nego prema sjeveru, te obzirom na mali broj i male otvore južnog zida, pouzdano se može zaključiti da otvora na sjevernom zidu nije bilo, a da ih je bilo to bi se moralo uočiti na otisku mlađeg dozida. Na južnom zidu, u visini prizemlja, tri su vrlo mala i izuzetno rustična otvora. Okvir srednjeg je urušen, a ostala dva su dobro sačuvana. Zidani su kamenom iste vrste i obrade kao i okolno ziđe, dok je šiljati nadvoj nastao jednostavnim spajanjem pod velikim kutom dvaju većih kamenova. Do njih je okrugla rupa promjera 30-ak cm s ravnom i glatkom sjenkom koja djeluje kao otisak drvene oblice, samo zbunjuje veličina i namjena.
Je li na mjestu urušenja južnog zida koje je u visini kata bio kakav romanički otvor, teško je tvrditi ili negirati, ali svakako moramo pretpostaviti prozorske otvore na unutarnjem istočnom prozoru palasa. Nema sumnje da je prizemlje kroz tri spomenuta mala otvora bilo slabo osvijetljeno, što možemo razumjeti zbog njegove gospodarske namjene, a jače otvaranje vanjskog zida koji ima obrambenu zadaću, na tako maloj visini oslabilo bi zid i ugrozilo sigurnost obrane. Ipak za kat palasa moramo pretpostaviti da je bio jače osvijetljen, prije svega prozorima na istočnom pročelju.
Zidovi Okića debljine 84 cm pa i manje, najtanji su među hrvatskim plemićkim gradovima. Nakon strahota tatarske provale, sjajno odabran položaj koji omogućuje dobar nadzor okolice i laku obranu, nije više mogao zadovoljiti potrebe i zahtjeve druge polovice 13. stoljeća, pa se grad morao pojačati. Romanički su zidovi podignuti na samom rubu stjenovite glavice brijega tako da ih nije bilo moguće pojačati s vanjske strane, nego samo s unutarnje što znači na štetu ionako skučenog prostora grada. To je i učinjeno, a gubitak korisne tlocrtne površine nadoknađen je nadogradnjom još jednog kata palasa.
Mlađa ranogotička struktura, koja se s vanjske strane već na prvi pogled uočava kao nadogradnja, bitno se razlikuje od romaničkih zidova. Tek kada stupimo u unutrašnjost grada uočit ćemo opsežnost građevinskog zahvata kojim je uspostavljeno stanje kakvo je manje više i danas pred nama. Pojačanje zidova postignuto je dozidavanjem s unutarnje strane novog zida debljine 150 - 160 cm. Zidovi se iznutra sužavaju prema vrhu na taj način da se uvlače iznad svakog grednika, na sjevernom zidu za 22 cm, na južnom iznad donjeg za 30 cm, a iznad gornjeg za 60 cm. Zidani su priklesanim i uslojenim kamenom. Na sjevernom zidu palasa u prizemlju su tragovi jednog otvora, na prvom katu je velika prozorska niša sa segmentnim nadvojem, a sličan prozorski otvor moramo pretpostaviti i na mjestu velikog urušenja južnog zida. Drugi je kat palasa bio svjetliji i prozračniji, budući da su na sjevernom zidu dva, a na šiljatom zaključku jedan otvor, a moramo pretpostaviti još jače otvaranje južnog zida.
Na širem, ljevkastom istočnom dijelu grada, s unutarnje strane južnog zida nema tragova prigradnji, no tu su sačuvani ostaci kruništa i šetnice na mjestu gdje se zid pri vrhu suzuje. Nasuprotni sjeverni zid znatno nam je zanimljiviji obzirom na veći broj sačuvanih različitih detalja. Debljina ovog zaobljenog zida neujednačena je, a struktura različita od ostalih, što upućuje na još jednu gotičku fazu izgradnje grada. Uz ovaj zid bila je prigrađena zgrada kojoj su unutarnji zidovi debeli samo 70 cm. Vrlo rustična puškarnica u istočnom dijelu sjevernog zida upućuje nas na razmjerno kasno vrijeme njegove gradnje.
Svakako je najzanimljivija i najzagonetnija situacija vezana uz jugoistočni ugao grada gdje je vodospremnica. Gotovo cijelom zapadnom polovicom vodospremnica je po čitavoj visini usječena u padinu brijega, dok je s istočne strane ukopana 50 - 100 cm. S južne strane visina njezina zida je čak 548 cm, pri temelju 130 cm debeo zid zatvara gotovo pravilan kružni prostor promjera 480 cm. S vanjske strane linija zida nagnuta je prema unutrašnjosti dajući joj tako oblik krnjeg stošca, dok su u unutrašnjosti zidovi okomiti, tek se posredstvom dvaju prstenastih istaka širine 20 i 23 cm suzuju prema vrhu. Donji je istak na 210 cm od sadašnje razine terena, a gornji 175 cm iznad njega. Pri vrhu se zidovi dalje suzuju oblikujući kupolasti završetak visok oko 120 cm. S gornje su strane ostaci male hodne površine u sredini koje se nekada nalazio otvor za izvlačenje vode. Vrh vodospremnice okruživao je parapetni zid debljine 58 cm oblikujući tako prostor s kojega se moglo dobro nadzirati, a po potrebi i braniti ulaz u grad.
Izuzetan je kod nas primjer ovakvog smještaja vodospremnice, koja ima izuzetno značenje za život svakog plemićkog grada, posebno u vrijeme njegove opsade. Ona se obično nalazi unutar grada, dodatne se rezerve vode smjetaju na ono mjesto koje se namjerava i može najduže braniti. Ovakav poseban smještaj vodospremnice omogućila je konfiguracija tla, njezin poseban oblik, organizacija cjelokupne obrane grada, a posebno jugoistočnog kuta u čijoj obrani ona dobiva određenu zadaću.
