TEKTONIKA OKIĆKOG KRAJA
Područje Plešivice, Karlovačke depresije i Samoborskog gorja nalazi se na granici velikih geotektonskih cjelina (Alpa, Dinarida i Panonskog bazena) i zbog toga je tijekom geološke prošlosti bilo zahvaćeno mnogobrojnim tektonskim pokretima. Rezultat tektonske aktivnosti je vrlo velika poremećenost naslaga i zamršen tektonski sklop. Sve prije opisane promjene u sedimentaciji bile su izazvane tektonskim pokretima. Kod toga su pokreti tijekom paleozoika i mezozoika imali globalni karakter, dok su mlađi pokreti poremetili stare strukture i utjecali na razvoj današnjeg reljefa.
Najstariji, a ujedno i najjači tektonski pokreti čije se djelovanje neposredno očitovalo na okićkom području, dogodili su se početkom eocena (približno prije 50 milijuna godina). Tada je uslijed navlačenja trijaskih dolomita na kredne klastite, stvorena osnova današnje Plešivice. Sam mehanizam navlačenja teško je objasniti, jer nije potpuno jasno radi li se o velikoj ljusci ili o navlaci koja se razvila iz koljenaste bore.
Daljnja tektonska aktivnost svodi se na oscilacije uz velike vertikalne rasjede koji se protežu duž južnih i sjevernih padina Plešivice. Prvo oblikovanje Plešivice kao posebne geomorfološke cjeline zbilo se sredinom badena ( približno prije 14 miljuna godina). Ona je predstavljala otok u Panonskom moru, ali je vrlo brzo bila preplavljena. Krajem ponta (prije 7 milijuna godina) ponovno je počelo postupno izdizanje Plešivice i Samoborskog gorja te spuštanje Karlovačke depresije. Uslijed visinskih razlika u reljefu započela je erozija izdignutih područja i pretaložavanje materijala u spuštene dijelove terena.
Početkom pleistocena, približno prije 2 milijuna godina, započelo je izdizanje Karlovačke depresije, što je prouzročilo presušivanje velikog jezera. Izdizanje je nastavljeno i tijekom kvartara, tako da je velik dio jezerskog materijala erodiran. Prema vrsti i veličini pretaloženih fragmenata, može se utvrditi napredovanje erozije, a time i brzine izdizanja. Plešivica je u posljednjih 7 milijuna godina izdignuta najmanje 780 m, tj. za svoju današnju visinu, ali ako njezinoj današnjoj visini dodamo i materijal koji je s nje erodiran, može se zaključiti da je izdizanje bilo mnogo veće.
Česti potresi koji zahvaćaju područje Plešivice i Samoborskog gorja pokazuju da tektonski pokreti u tom području još uvijek nisu smireni.
